Milat Hadžibegović leteći bager https://blog.dnevnik.hr/milat

srijeda, 28.11.2007.

Brodovi...

Izgubio sam navadu pisanja pisma dugih, kako reće Čola. Kako je krenulo nemam se kad ni okrenut, a kamo li još dangubit, ili bolje reći noćgubit pred monitorom utipkavajući neke fraze s kojima bi treba nekoga opisati, kritizirati ili tko zna što. Ovako, priložiti ću pjesmu s kojom ove godine namjeravam pokorit Festival. Važno je naglasiti da je dio teksta moj, a dio pripada najslađoj vještici na svIJetukiss

Brodovi

Brodovi su zadnji motiv lipog lita
u korbama nose neke južne luke
nose slana mora obećanog svita
nose trud i suzu, žujevite ruke

Brodovi su tuga umora života
svaki porat uvod nemoći i kraju
izgubjene cime i minula lipota
poslidnja su pomast i nadanje raju

Ostalo je force, poleta i voje
za još jedan vijađ obećanom žalu
ploviti se mora, tako je i boje
priviše smo prošli da molamo se valu

Brodovi će uvik razdiljivat duše
molitva i kletva nekog našeg sutra
kalat će i vitar koji god da puše
a jidra će opet smirit nova jutra

Image Hosted by ImageShack.us

28.11.2007. u 08:26 • 1 KomentaraPrint#^

nedjelja, 18.11.2007.

Glupost je neuništiva

Azra - MSP

da je igra zamišljena da zabavlja djecu
to znate je l' da
a da na djeci ostaje
da mijenjaju stvari
i to znate je l' da
da drugi misle za vas
to vas ne smeta
navikli ste se
a da postoje zakoni jači od propisanih
to ne znate
to su heroji govorili
kad su bili mali

loše

koga briga

maloumno

ponižavajuće

da je lijepo biti jak u krevetu i na pištolju
to smo čuli je l' da
da je lijepo prevariti glupljeg od sebe
i to smo čuli je l' da
a gledati trunku u tuđem oku
a ne vidjeti balvan u svom
i to znamo je l' da
a da je hrabrost braniti sebe od drugog
a čojstvo druge od sebe
e to...


a da su ljudi pingvini
pa kad jedan padne da ostali skaču
a da su ljudi dupini
pa da se nijemo dogovaraju
a da su ljudi ptice
pa kad odlete da zadnji svijeću gasi
a da nigdar nije a da nekak nije
i da nigdar ne bu a da nekak ne bu
e to se bute uvjerili

18.11.2007. u 14:16 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 18.10.2007.

Ruko moja, što si takla

Inače, redovito se kurčim svojim stihovima. Međutim, ovaj ću put to malo promijenit. Priložit ću jednu pjesmu meni jednog od najdražih cro-pjesnika Jakše Fiamenga. Naravno, da je uglazbljena. Ali, stihovi kao takvi su upravo divni. I nekako bliski, jeli...

Ruko moja, što si takla
Jakša Fiamengo

Ruko moja što si takla
Njeno lice tek na čas
Što si s njena čela smakla
Razigranu svijetlu vlas.


Kako sunce sja u kiši
Uvijek kad se sjetim nje
Ruko moja, sve joj piši
i ne skidaj prsten njen

U tom lažnom sjaju stakla
Sjeti se na osmjeh njen.
Ruko moja što si takla
Njeno lice tek na tren

Sad mi reci, posvjedoči
Kakav bješe pogled njen
Jel' još uvijek prije noći
Misli na me bar na tren.

I dopusti da je spoji
Moja duša s njezinom
Nek dotaknu prsti tvoji
To što život zatre snom.

Ruko moja što si takla
Njeno lice tek na čas
Što si s njena čela smakla
Razigranu svijetlu vlas.

18.10.2007. u 16:38 • 1 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 03.09.2007.

Svaka muha svome govnu leti

I, nastavljam sa nekim svojim obračunima. KOnačno, razriješio sam se sa sponzorušama. Da.

Ne gledaš na vjeru ni na naciju
ne gledaš na godine i stav
imaš izuzetnu diplomaciju
čim netko ima malo dublji špag

Ne dira te izgled ili spolna moć
svatko ti je podjednako drag
ne treba ti puno da ćeš s nekim poć
samo neka ima dublji špag

JER TI SI SPONZORUŠA

Forsiraš si shemu zvanu bubreg-loj
visok ti je tolerantni prag
zgodan mladič il putnik za Mirogoj
samo neka ima dublji špag

kažeš, godine su bitne tek policiji
a izgled je ko anđeo i vrag
svatko bira prema dispoziciji
samo neka ima dublji špag

MA, TI SI SPONZORUŠA

03.09.2007. u 22:00 • 4 KomentaraPrint#^

petak, 17.08.2007.

Mrzim Italiju

Sljedeći tradiciju i običaje kraja svoga i ja njegujem netrpeljivost ka istočnoj brači, Slovenci me strašno iritiraju i ne podnosim ih, ali..... Talijane mrzim. I gotovo. Kad vidim onu talijansku registraciju obuzme me takav jal da bi najradije sebe ubio. Zato što nisam njih polomio.
Neki dan vozim auto. I stojim u koloni. Nakon što se nakon 35 minuta pomaknuh cijelih 15 metara i dođem do semafora (ispred Radeljevića), dva talijanska auta dođu onom slobodnom trakom što vodi u Lapad i jednostavno se ispred mene - ubace. Ja ih pustio nisam, nego sam vozio, ali oni ne jebu. Samo uletili i amen. Ja poptuno lud. Prva reakcija mi bješe ta da sam ispod sica izvuko onu metalnu cijev (kolega Zorbas se čudi i ne vjeruje da svaki iole oprezni šofer ima uz sebe nešto za situaciju stani-pani). Bio bi ih ubio. Bi ozbiljno. Otvorih prozor i krivih se: "stani, majku ti jebem, stani!". Nisu stali.
Iako nisam hajdukovac (nisam ni dinamovac), ali sam pasionirani obožavatelj sporta, sinoć gleda h utakmicu Hajduk - Sampdoriu. Ne pravdam Hajduk, sami su krivi. Ali..... Ono valjanje i simuliranje..... Možda ja nisam normalan, možda sam homofob, ili anti-talijan, ali... Jednostavno ih ne podnosim. I, ako čujete da je netko osakatio talijana u Dubrovniku, znat će te da Milat mora sutkinji objašnjavat kako ga je neki mali, crni i halavi talijan podjebavo svojom prepotentnošću i da je cigla u čelo bilo jedino riješenje za tog gada. Možda me sutkinja i razumije. Pa me oslobodi, te zajedno pođemo do grada zapalit kakvu pizzeriu usput pjevajući: "Italia, Italia, muko moja jedina, Italia, Italia, jebo ti ja majku...

17.08.2007. u 14:34 • 1 KomentaraPrint#^

nedjelja, 05.08.2007.

Mlačna noć.....

Malo sam glazbeni izričaj bacio više na heavy . Tako da one pjesme sa prvog kvazi-cd-a baš i nisu ono što radim. BIlo kako bilo, evo jedne pjesme. Pa vi kako oćete....

Po ko zna koji puta početi ću pjesmu bez tebe
Zato što tišina jedini je pravi odgovor
Na to što bih htio kad se sjetim kišne subote
I onog među nama što se u tom trenu srušilo

Plesala si bosa, latica na dlanu anđela
A ja sam tebe htio ko što drugi možda žele svijet
Sad si crna krinka, zadnji cigar prije strijeljanja
Previše si blizu, ali ti ime nikad neću rijet

Mediji su mirni, kažu stiže sunce s istoka
Pretežno sam dobro, sve mi ide, samo jedno ne
Svaku baš što ljubim ne volim, i ljubim odoka
A jedinu što volim ljube nečije tuđe usnice


Volio bi da
Ili me ljubiš ili me mrziš
Da si dosljedna
Jer će tvoj riječ
Biti posljednja


Oduvijek sam mrzio kolodvore
Zato što mi smeta znoj, izgubljeni ljudi i zbrkana galama…..
….a, i zato jer je tamo potonula nada…..
I, stvarno, sad mi nije to što te on ima,
Već mi je to - što sam ja mogao biti on
Ali dobro
Sudba se vuče nekim svojim smjerom
I svatko mora pasti da bi znao kada leti
Samo što neki od nas malo češće padaju od ostalih….
Ali, to je život…
Valjda….
Ja ću te svejedno i večeras čekat
Zato jer sam takav, i ne mogu drukčije
I, kad u ovo mlaku ljetnu noć sjedneš iza posla
I kad na trenutak odmoriš od briga
Hoće li ti pasti na pamet
Da netko negdje upravo pije
Zbog tebe
I za tebe

05.08.2007. u 17:06 • 3 KomentaraPrint#^

subota, 04.08.2007.

Svi spavaju, ja ne čujem

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-08-04

Kako se zove ženska koja ulazi u muški wc?

Čistačica.

04.08.2007. u 11:23 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 22.07.2007.

Mala zemlja-veliki odmor, i još koja glupa teza....

Ljeto je. Kraj sedmog mjeseca. E, neka je. Vručine su. E, neka su. Ima i komaraca. Majku im jebem. Da. Što reći. Dok pišem post u znoju lica svoga, u ovo mlako večer, poetski raspoložen.... Ne znam. Puno tog se događa u svijetu oko nas. Neki su zaljubljeni. Pa im je ljepo. Neki su "opsluženi". Pa im je isto ljepo. Neki su zločesti. Pa im je ljepo. Defakto, svima je ljepo. Ljepota do jaja. Ili jajnika. Jer ja protežiram jednakost spolova.
Ja po danu svaštarim. Ponekad svratim do radija. Štogod učinim oko kuće. Svaku večer sviram. Para točno koliko mi treba da jednom tjedno popijem bocu vina. Više nema. Ljudi ne plačaju. A, i ne moraju. Možda đe otputujem ovaj vikend. Moglo bi bit puno ljepo. A, možda i ne.... Ovisi o puno toga. Pa o tome neću ni mislit. Da. Za kraj, po starom običaju, evo jedan spjev. Ništa osobno. Tek lagana igra riječi, želja, nada i svega ostalog što svakom iole normalnom pojedincu ne pada na pamet. Ajde, živili!

Tek kad stane rijeka pitaš gdje smo došli
Al je sada kasno o tom vodit brigu
Zatvorenih oči kroz snove smo prošli
I odvezanog srca slijedili smo igru


Dotakli smo skupa vrleti i ponor
I nekako se našli tijekom srednje rute
Gdje dok zvijezde gore ne znaju za odmor
Trave dok se viju kazuju nam pute


Uistinu trošim svaki minut tebe
Jer ću jedva tako pohvatati želje
Želim da si ona što mi lista sijede
Ona što će zadnja pružit mi veselje

22.07.2007. u 21:04 • 2 KomentaraPrint#^

petak, 29.06.2007.

Ovih dana ja sam bolestan od ljudi.....

Zaista me nervira ljudska kreteneičnost i zatupljenost. Primjer. Marko Perković Kašikarka Thompson organizira koncert na maksimirskoj ljepotici (koja je ljepotica isto koliko i Zlatko Pejaković). I, sad skupi se 50 000 duša. U redu. Došlo se na koncert. Što je u neku ruku dobro. Revitaliziranje rocka u Hrvata. međutim, onda se pojavi dvoje kretena sa ustaškom kapom (iako o ustašama znaju koliko i o modnom izričaju u Papua Novoj Gvineji), židovi ko židovi samo traže priliku da se poseru pa se i oni pobune, vikne ovaj, vikne onaj.... I ode rode u jagode. Tako na ljubljeni MPT postane s jedne strane ultranacionalni ekstremist i neo-fašist, a s druge strane predziđe kršćanstva.... Domalo će Marko Perković Thomspon u hrvatskoj terminologiji postati što i sveti Sava u Srba. Ma, mislim, to je smješno. I nema veze s vezom. Čovjek radi svoje pjesme. Ubacuje prohrvatske elemente jer to pali. I to je otprilike to. Prije će se u jetrenoj pašteti naći dublji smisao nego u nekoj od njegovih pjesama.
Jebeš ti takav karakter kojeg uspije pomaknuti neka pjesma. Ono, čuli "Vojvodo Sinđeliću" pa okupirali Slavoniju; ili slušali "Anice, sinjska kraljice" pa kamenovali vodopojilište u Otočcu. Zato jer je tamo nekad pokojni Čedo Stefanović, brat MIloša i sin od stanovitog Kilibarde, napojio svoju mazgu Keju. To su potpuni debilizmi. Ili kad kažu, ulica odgojila djete. Kako javna parcela može odgojit nečije čedo. To su nosensi. Onda je to djete NE-odgojila, ilitiga, zapustila roditeljska ruka. Pjesma je pjesma. A ne direktiva.
Budući da cjela nacija sada osluškuje Marka Perkovića Thomsona, ja ću priložit riječi sušte suprotnosti. Stavit ću pjesmu "Sutra me probudi" od Riblje Ćorbe. Stvarno su genijalci ,a takva je ova pjesma. Čak ću vam je i prevest na materinji hrvatsko-hrvatski jezik. da vas ne bi bolile oči.

Mene nema, potpuno sam prazan
I za srce ujela me šarka
Ja sam izlizan k'o vojnicki kazan (sanduk)
Ja sam poništen k'o poštanska marka

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Čujem iza leđa podsmijehljivi kikot (grohot smjeha)
Nekad bih ubio, a nekad mi se plače
Ja jedino umijem da budem Don Kihot (Don Quihot)
I da dalje jurim svoje vjetrenjače

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Ovih dana ja sam
Bolestan od ljudi
Nemoj da me diraš
Sutra me probudi


Kučići i kučke mahali su repom
A ja bespomocan k'o riba na suhom
O nečemu lijepom pričao sam sljepom
I sve svoje istine pjevao sam gluhom

Ako te ima, pomozi mi, Bože
Duša mi je godinama trovana
Čovjek je zbir crijeva, kostiju, i kože
Čovjek je vreča govana

Ovih dana ja sam
Bolestan od ljudi
Nemoj da me diraš
Sutra me probudi

29.06.2007. u 10:56 • 6 KomentaraPrint#^

nedjelja, 10.06.2007.

Ne znam zašto pišem pjesme

Nemam pojma. Došo i prošo kraj semestra Mešutim, o tome nećemo. Jer to faktički ništa ne znači. Zato ću opet priložit pjesmu. Čisto da se ne zapustim. Veselo.

Ne znam zašto pišem pjesme
Zašto trošim dan
Kad svaka noć mi tobom bljesne
A bez tebe mi nije san.
Bojim se da više smisla nema
Da nemam otpora
Moji su dani bez problema
I bez tvog pogleda
Sve su moje ceste tijesne
I sve su konačne
Ne, ne znam zašto pišem pjesme
Kad nisi kraj mene


Ne znam zašto slažem rime
Ko tuga pologe
I zašto lovim tuđe cime
I tuđe uloge
O nečem napišu se knjige
O nečem niti riječ
Jer svi će dijelit svoje brige
Al rijetki shvaćanje
Nije za ponosit se time
Što mrzim spomene
Ne, ne znam zašto slažem rime
Kad nisi kraj mene


Ne znam zašto pišem pjesme
I javno skrivam bol
Kad sve su tuđe želje bjesne
Moje ko apostol
Ne živi savršena sreća
Ni stalna nevolja
Kratka je linija od smeća
Do zlatnih lustera
Od srca odaje su pljesne
I sve su skučene
Ne, ne znam zašto pišem pjesme
Kad nisi kraj mene

10.06.2007. u 15:31 • 2 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Kad se otraga gleda,
Mi smo u prvom redu
Posude noćne nama i krune su i prijestol
Živimo od rente,
trošeći svoju kredu,
I nemože nam nitko oduzet naše mjesto
Dvaput smo prepečeni,
i nismo plijesno tijesto,
Ne damo se gnječit, i nećemo se dati
I, ne postoji kalup
u koji bismo stali,
sami smo sebi tvorci, vlastiti unikati..

MI NISMO KOPIJE, NE!
MI SMO ORIĐINALI

Daje se nama ono,
što vama nitko ne da
o nama brine anđel što zaljubljene pazi,
bolje od svakog drugog
čuvara javnog reda,
rastu i nama ruže na uskoj našoj stazi;
i takvih ruža nema
nikad u vašoj vazi.
Ljubav je naša ljubav,
a nije hrpa sline
U srcu svakog od nas
vječnost svoj žižak pali,

drukčiji mi smo lonci od iste rajske gline...

Prilozi za biografiju

Sve ono što niste znali o bagerima, štipalicama, šestarima i ostalim sitnicama koje život znače....
Image Hosted by ImageShack.us

Top lista šovinista


Đok of d dej



Dragi moji blogeri, budući da vam đok of d dej nije dovoljan, samo za vas sam postavio sljedeće: ovo dolje je pretraživać viceva. Vi upišete pojam ili riječ, recimo "buhtla" ili "hemoroid" i pretraživać će vam pronaći sve viceve koji sadržavaju te rijeći. Nema na čemu.